Politika

Novi zakon o socijalnoj zaštiti gura POLA MILIONA ljudi u JOŠ DUBLJE siromaštvo!

U trenutku kada se hvali nikada većim budžetskim suficitom, kao odgovor na nebrojene socijalne probleme, naprednjačka vlast predlaže izmene Zakona o socijalnoj zaštiti sa intencijom da značajno umanji prava korisnika i, umesto efikasnog i pravednog, uspostavi centralizovan sistem socijalne zaštite u kom će moć birokratije i partijske države biti povećana do neslućenih granica. Iako zbog državnog non-stop rijalitija oko kosovskog pitanja ni ovaj, kao i mnogi drugi loši zakonski predlozi, nije dovoljno poznat široj javnosti, najavljena reforma u oblasti socijalne zaštite izazvala je brojne reakcije civilnog sektora, političkih stranaka, akademskih krugova.

Ministarstvu za rad i zapošljavanje do sada je upućeno više od 500 zahteva za povlačenje Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, a mnogi podnosioci zahteva pozvali su evropske institucije da utiču na Vladu Srbije da povuče sporni Nacrt.

PROČITAJTE JOŠ: TOMA OD DANAS PRIMA OGROMNU PENZIJU, ALI OSTAJE NA ČELU KANCELARIJE ZA RUSIJU I KINU?!

Za resornog ministra Zorana Đorđevića, koji kaže da je cilj predloženih izmena da se uspostavi moderan i funkcionalan sistem, a ne da se bilo kome smanje ili ograniče socijalna davanja, ovoliki broj primedaba nije „u duhu demokratije“ jer je, kako tvrdi, javna rasprava održana u svim gradovima, pa bi, poručuje ministar, pre kritike trebalo sačekati konačnu verziju predloga. Većina kritičara pak tvrdi da je predlog izmena Zakona o socijalnoj zaštiti pripremljen praktično u tajnosti, bez ikakve javne rasprave, te da nije usklađen ni sa Ustavom Srbije ni sa međunarodnim konvencijama, a u suprotnosti je i sa Akcionim planom za Poglavlje 23 u pregovorima o pridruživanju sa EU. Čak i najblaži kritičari ne mogu se oteti utisku da se iza pooštravanja kriterijuma za ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu ili za preispitivanje već ostvarenog prava krije namera predlagača da umanji prava korisnika socijalne zaštite i tako ostvari dodatne budžetske uštede.

Siromašni nikog ne zanimaju

Evidentna je ne samo podla namera režima da legalizuje Vulinov koncept prinudnog rada, čime se ozakonjuje brutalno kršenje Ustavom zagarantovanih prava, već i još veća marginalizacija najranjivijih socijalnih grupa, saopštila je Nova stranka konstatujući da „ignorisanje pola miliona ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu verovatno treba da posluži kao scenografija za lažnu sliku o Srbiji kao zemlji privrednog rasta“. Na delu je opšta relativizacija bede kao strategija kažnjavanja i uklanjanja onih koji žive u bedi, kaže Ivan Sekulović, bivši menadžer Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva.

„Što bi rekao rukovodilac jedne stručne službe Vlade ‒ ’siromaštvo nikoga ne zanima’“, navodi Sekulović u tekstu na sajtu „Peščanik“, ističući da se „podaci o pola miliona apsolutno siromašnih lica koja žive od mesečnih prihoda nižih od minimalne zarade i od novčane socijalne pomoći, i o Srbiji kao zemlji najvećeg siromaštva i nejednakosti u Evropi, odbacuju kao trivijalnosti u odnosu na statističke netačnosti o privrednom rastu ili smanjenju nezaposlenosti“.

O unošenju u zakon koncepta prinudnog rada za novčanu socijalnu pomoć, koji je do sada bio regulisan Vulinovom Uredbom o merama socijalne uključenosti korisnika novčane pomoći, Sekulović kaže da je takav koncept u suprotnosti sa članom 60 Ustava Republike Srbije, koji propisuje da „svako ima pravo na slobodan izbor rada“. Nacrtom zakona, međutim, propisuje se da pravo na novčanu socijalnu pomoć može ostvariti radno sposoban pojedinac koji u poslednjih šest meseci nije odbio, između ostalog, učešće u javnim radovima, čime se krše i obaveze koje je Srbija preuzela po Konvenciji o prinudnom radu Međunarodne organizacije rada koja definiše prisilni rad kao „svaki rad ili uslugu koji se od neke osobe zahteva pod pretnjom bilo kakve kazne i na koji ta osoba nije dobrovoljno pristala“. Time se, kaže Sekulović, sistem socijalne zaštite polako pretvara u sistem zapošljavanja.

I Mario Reljanović, profesor radnog prava na Pravnom fakultetu „Union“, smatra da sporni Nacrt sadrži čudna i neustavna rešenja, pre svega kad je reč o radnoj aktivaciji korisnika novčane i socijalne pomoći, što predstavlja klasičan prinudni rad zabranjen i Ustavom i međunarodnim konvencijama. Reljanović podseća da je inicijativa za ocenu ustavnosti Vulinove uredbe o radnoj aktivaciji od strane Ustavnog suda ostala bez odgovora, pa je ozakonjenje ovog koncepta logičan sled događaja.

Produbljivanje diskriminacije

Tendencija smanjenja broja korisnika obuhvaćenih merama socijalne zaštite, kaže Reljanović, počela je izmenama Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, gde su uvedeni neki diskutabilni parametri (obavezna vakcinacija, školovanje…) da bi se ostvarila prava po osnovu roditeljstva koja realno nemaju veze sa uslovima čije se ispunjenje traži. Slično tome, i najavljene izmene Zakona o socijalnoj zaštiti sadrže rešenja koja mogu biti izvor diskriminacije, budući da su usmerena na određene grupe korisnika koje realno ne mogu ili vrlo slabo mogu da ispune propisane uslove. Činjenica da se pravo na novčanu pomoć deci uslovljava redovnim školovanjem i ostvarivanjem određenog uspeha (deca koja padnu razred gube pravo na pomoć) faktički znači ukidanje prava na obrazovanje najsiromašnijima. Umesto da socijalna pomoć bude podsticaj za ostvarivanje nekog bazičnog prava dostupnog većini stanovništva, poput pristupa obrazovanju, država od najugroženijih zahteva da postignu određeni „rezultat“ kako bi ostvarili pravo da prežive. Ova krajnje nehumana mera dodatno će produbiti diskriminatorsku praksu jer će decu iz marginalizovanih grupa – koja unapred imaju daleko manje šanse da završe školu, zbog čega ih država tretira kao trošak na kome treba štedeti – još više udaljiti iz sistema obrazovanja.

PROČITAJTE JOŠ: VRHUNAC LUDILA: SNS DOVODI BOTOVE IZ ZAJEČARA NA MITING ZA LOKALNE IZBORE U MAJDANPEKU!

Ako se ovakav nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti usvoji, problemi rodne diskriminacije i nasilja u porodici postaće još izraženiji. Naime, predloženim izmenama iz domena socijalne zaštite izostavljene su usluge sigurne kuće i besplatnog SOS telefona za žene žrtve nasilja, kao i programi podrške deci svedocima nasilja u porodici, usluge koje je uglavnom pružao civilni sektor, a sada se prebacuju na centre za socijalni rad koji nemaju dovoljno kapaciteta ni za poslove koje obavljaju, a zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru stalno rastući broj predmeta raspoređuju na isti ili manji broj zaposlenih. To faktički znači da će usluge kao što su besplatna pravna pomoć, hitne intervencije za žrtve nasilja i žrtve trgovine ljudima itd. direktno ili indirektno u praksi biti poništene, što je suprotno preporukama EU i nedopustivo za svaku civilizovanu državu.

O nemoći centara za socijalni rad svedoče i primedbe koje je na sporni Nacrt izneo Sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti. U saopštenju koje je potpisao predsednik Sindikata dr Zoran Savić, između ostalog, ukazuje se na posledice ukidanja mogućnosti da zaposleni dobiju dodatak na platu iz sopstvenih prihoda, a što je u suprotnosti sa članom 126 Zakona o zaposlenima u javnim službama koji dozvoljava da se osnovna plata uvećava „srazmerno učešću troškova rada zaposlenog u sticanju sopstvenih prihoda“.

„Sa postojećim platama zaposleni ne mogu da prežive mesec. Pitamo vas, da li biste radili posao negovatelja za 25.000 dinara, opslužujući pritom daleko veći broj korisnika od onog koji je propisan podzakonskim aktima? Mladi dođu, vide težinu posla i ’visinu’ plate i odlaze. U takvim uslovima neće niko više da radi“, stoji u pismu Sindikata upućenom ministru Đorđeviću.

PROČITAJTE JOŠ: KRENULI SU OD KARLOBAGA I VIROVITICE PA SU SAD STIGLI DO VRANJA

(izvor: beogradski-glas.rs / Branislav Krivokapić)

Comments

comments