Društvo

Pismo radnika: Vulinovi čerupaju “Tigar” Pirot (2)

Već smo pisali o partijskoj podeli plena nekadašnjeg giganta “Tigar” iz Pirota.

Ukoliko ste propustili, prvi tekst ovde možete pročitati:

PROČITAJTE JOŠ: “Tigar” Pirot – Raspodela plena i strah 1500 radnika da ostanu bez posla

Sada smo dobili pismo grupe radnika o nastavku sage u ovom preduzeću, a pismo prenosimo u celosti

Posle odlaska gen.dir. Dragana Nikolića,koji je sa svojim saučesnicom Jelenom Petković,Tigar doveo do prosjačkog štapa, dolazi Nebojša Đenadić. Bilo je raznih
spekulacija vezanih za njegovo postavljanje na čelo Tigra,ali je on uspeo da
kompaniju vrati na zdrave noge. Dao je smernice ka putu do uspeha i čistih ruku
napustio vodeće mesto. Njegov naslednik,Branislav Curic je poštovao i sledio
(donekle) ta uputstva mada svega godinu dana. Na politickoj osnovi na celo Tigra
dolazi Vulinov pulen Vlada Ilic zvani Kutlača. Iako Tigar ima visak radnika, Ilić sa
sobom dovodi 4 nova “radnika”. Sekretaricu ili “šefa kabineta” Mariju Milentijevic
koja je s njim radila prethodno u centru za socijalni rad u Bgd-u, Nemanju Križeka
farmaceutski tehničar koji dobija rešenje kadrovskog referenta i svoju kancelariju,a
redovno mu se uplacuju akontacije za “putne troškove “(zbog kog je dugogodišnji
vozač Saša Nikolić poslat naplaceno odsustvo zbog nedostatka posla),Marijinu sestru
Jelenu Stanojević koju zaposljava u predstavnistvu Beograd na izmisljeno radno mesto
finansijski asistent II maticni broj 23671, iakoTigar ima strucnog kadra u tom
domenu koje zbog politicke nepodobnosti potiskuju. Na mesto savetnika gen.dir.
dovodi nezbrinutog člana pokreta socijalista Vlada Manić nekadasnji sef Vulinovog
kabineta, koji prva 3 meseca nije posetio Tigar. “Savetovao” je direktora iz bifea
Planinarskog doma (Tigrov hotel Stara) sa čašicom u rukama opijajući se do
iznemoglosti sto je i videlo osoblje hotela(Nemanja je morao bukvalno da ga nosi u
sobu na leđima ali to je njegova dužnost).

U prvih 4 meseca njihovog timskog rada na ime njihovih putnih troškova je potrošeno
4 miliona dinara. Vlada Ilic je iz sela pored Lazarevca, Marija iz Mladenovca, Vlada
Manić i Nemanja Križek iz Bgd-a. Naravno “vozač” dolazi do svih na kućnoj adresi.
Do nove godine Nemanja je imao preko 800 000 din. nepokrivenih računa na ime goriva
i putarina. Odmah posle nove godine,taj dug se sveo na 60 000 din. Donosio je račune
za gorivo sa pumpi u Bg-u na kojima su stajali datum i vreme koje je Nemanja
provodio u Pirotu. Računi su bili za benzin,dizel,cigarete,a i poneki tompus, iako
se zna da volvo troši samo benzin i znamo da je nepušač. Obzirom da je vozač
gen.dir. dao je sebi za pravo da može da uzima gume i ulja u enormnim količinama iz
Tigrovih prodavnica bez znanja nadređenih. Sve je to uzimao navodno za službeno
vozilo (volvo PI-004-SZ) pa je veoma čudno da to vozilo nosi 5 kompleta guma
odjednom i to sve različitih dimenzija. Iz nekog, samo njemu poznatog razloga u
Beogradu mu je bilo potrebno još jedno vozilo, pa je vozaču iz Pirota oduzeo
službenog punta i odvezao u Beograd gde mu se gubi svaki trag.

U oktobru dobijaju odministarstva privrede 80 miliona din. pomoći za pokretanje
proizvodnje i održavanje celog sistema Tigra. Taj novac je trošen za razne donacije
(jedna od većih je 700.000 din. ministarstvu odbrane i vođi partije iz koje potiče
Vlada Ilic), angažovanja revizorskih kuca (po dogovoru s ministarstvom),advokara i
ostalih savetnika kako pretočiti novac iz Tigrove kase u sopstvene džepove. Da ne bi
trosili “svoj novac” direktor je tražio sluzbenu platnu karticu za sebe i šeficu
kabineta sa limitom od po 100 00din. na mesečnom nivou. Da li je Mariji Milentijevic
potrebna kartica za reprezentacije (ili se služi njome šef stranke)pitanje je jer
svi oni nemaju nikakvih triskova. Vozač ih pokupi na kućnoj adresi doveze u Tigar i
posle “radnog vremena” smesti u hotel gde im je obezbeđen pun pansion.
Za proizvodnju je utrosen neznatni minimalni deo. Tri ključne masine u proizvodnji
jos uvek stoje u kvaru, a radnicima plate sve više kasne. Poslednja isplaćena zarada
je za 01/2018. Od tih 80 miliona je ostalo svega 3 mil.i zbog toga vrh Tigra traži
od nadležnog ministarstva još dodatnih 50 mil.

Da li ce se istorija iz 2013. ponovoti kada je Dinkić odobrio 200 mil.din. za
pokretanje proizvodnje a tadašnje rukovodstvo podelilotaj novac za menadžerske
dodatke (80-tak menadžera sa dodatcima od 100 000 pa čak i do 1 000 000). Pouceni
iskustvom rukovodstva iz 2013. ne dele dodatke već su pronašli nove fantomske firme
za snabdevanje repromaterijalom preko kojih isisavaju Tigrove (državne )pare. Naime
godinama unazad Tigar se snabdevao repromaterijalom od Petrohemije po određenim i
ugovorenim uslovima i cenama. Sada se isti taj materijal nabavlja od iste firme
preko posrednika sa 30% vecom cenom,a i firma D -Company iz Babušnice je naprasno
povećala cenu usluga takođe za 30%. Kako bi ukrali sto vise novca uplaćuju novoj
firmi PARKA 20.mil.din. avansa bez ikakvih garancija banke,a ona je “dužna”
dasnabdeva Tigar materijalom narednih 6 meseci (odnosno dok traju zalihe). Da li će
Tigar preživeti do tad veliko je pitanje.

Nabavka materijala je zasad “dobro” pokrivena ali je bio problem kod kogistike
(direktor svih magacina u Tigru). I taj deo su ubrzo rešili i doveli Jugoslava
Trajkovića (po struci keramičar) a dotadašnjeg direktora Vladu Pop Krstica
degradirali. Problem je bio oko usvajanja godisnjeg popisa pa je čim pre gospodin
Trajković naložio čišćenje magacina (sečenje obuće koju nemogu da prodaju). Tome
nije kraj. I vozaču Milanu Todoroviću su oduzeli službeno vozilo Opel Insigniju da
bi mogli i dalje da “putuju” i troše nezarađene pare, jer im vilvo vise
nezadovoljava potrebe (ako je još uvek u životu ). Da ne bi navodno povećavali
troškove boravka u Pirotu resili su da iznajme kuću. Najzad su je i pronašli uz
pomoć pirotskih poltrona. Kuca je na izuzetnom mestu na pirotskom keju. Da li ima
dovoljno soba za sce neznamo , ali sigurno znaju čistačice iz Tigra koje su
inkognito odlazile za vikend po nalogu rukovodioca da počiste i srede prostorije.
Inace kuća poseduje bazen, pa možete zamisliti kolika je cena zakupnine i
održavanja.

Dug Tigra zaslugom Nebojše Đenadića je smanjen konverzijom na oko 46 mil.eura za 6
meseci su pivecali na 57-58 mil.eura. Porezi i doprinosi nisu plaćeni zato što ih
neko od čelnika poreske uprave štiti pa su samo dugovi za Tigar AD oko 200 mil. Za
ugostiteljstvo se odavno neizmiruju obaveze prema državi pa je isto na pragu
stečaja. Takva ista perspektiva očekuje i službu obezbeđenja koja je izbegla prodaju
svojih prostorija Tyres-u pre nove godine zahvaljujući tadasnjem predsedniku
nadzornog odbora Draganu Todoroviću. Bola je priča da je Tyres morao da potroši
određenu količinu para do nove godine pa su Vlada Ilić i Branislav Ćuruć sami
zakazali sastanak iako postoji komisija za pregovore sa Tyres-om i brže bolje
dogovorili cenu bud zašto da bi se finansijska godina završila sa pozitivnim
poslovanjem.

Pitamo se da li su Vulinovi ađutanti došli da pomognu i spase nekadašnji gigant ili
da pokradu ono sto je stvarano od 1935g. da bi kupovali stanove (od pozajmica tetke
iz Kanade).

I naravno stigli smo i do Tigrovog samostalnog sindikata na čelu sa Slobodanom
Petrovićem-Čobi. U pocetku je balansirao između radnika i rukovodstva preteći da će
proizvodnja štrajkovati sve do trenutka kada uspeva da se uvuče generalnom
direktoru, i povlači u mišju rupu na kapiji jedan gde je osnovao svoje carstvo sa
jednom zapošljenom radnicom. Kada je sprovođen socijalni program predsednik
sindikata je ostao u Tigru (mada je mogao da ode) i “izgubio” 7000 eura pod navodom
da je sada ON najpotrebniji. Ne plašimo se mi za njega, on je taj iznos nadoknadio
višestruko a i fotelja se ne napušta tek tako. Sada mu gen. dir. uplaćuje
svakodnevno zaostale članarine i troškove sindikata od kojih samo struja u
kancelarijama sindikata iznosi oko 100.000 din.

Da li možemo svrgnuti Vulinove lešinare iz Tigra i postavimo firmu na noge da bi
naša pokoljenja imala gde da rade.

Grupa radnika

Comments

comments