Politika

“Vučić više liči na sultana nego na predsednika države”!

Bojan Pajtić je izašao iz politike, ali ona njega još ne napušta. Vodi je visprenim opaskama na Tviteru koje često izazovu polemiku, a jednu je ovih dana započeo lider Nove stranke Zoran Živković.

Živković je opservacijom kako “neki bivši, koje nisi ni motkom mogao da isteraš iz fotelje, makar bila i pokrajinska, koji su bili kohabibitaciona vlast sa AV, danas mudruju o bojkotu parlamenta i izbora…” jasno aludirao na bivšeg predsedniku DS. Da vidimo šta na tu temu – osim što je bivšem stranačkom kolegi ubacio “j” u “pokrainska” – još ima da kaže Bojan Pajtić.

– Svako ko živi u ovoj zemlji zna da je kohabitacija između pokrajinske i republičke vlade tada bila ravna kohabitaciji Nemačke i Rusije u Drugom svetskom ratu. Mi smo, naravno, bili u stalnom sukobu. Istovremeno, kao što je danas prirodno i neophodno da se sačuvaju poslednji bastioni političke pristojnosti u ovoj zemlji – Paraćin i Šabac, tako je u tom vremenu bilo važno da se sačuva pokrajina od onih koji su na silu, pretnjama, kupovinom poslanika, želeli da se što pre i tamo dočepaju vlasti. Tako da je bila dobra odluka DS-a da se sačuva ta većina. To što je Živković ingeniozno zaključio kako je ovo istorijski trenutak u kome treba sa mnom da se obračunava, samo potvrđuje moju tezu da je boravak opozicije u parlamentu, u ovim uslovima štetan.

PROČITAJTE JOŠ: SVETSKO PRVENSTVO JE PROŠLO – UHAPSITE VUČIĆEVIĆA

Vi zastupate tezu da treba bojktovati i Skupštinu i izbore. Objasnite?

– Apsolutno sam ubeđen da je to jedini ispravan put. Ja sam prošle godine podneo ostavku na mesto republičkog poslanika solidarišući se sa studentskim protestima upravo da bih tim protestima dao zamah i doprinos i da ne bih više davao legitimitet parlamentarnoj većini da rade to što rade. Ne vidim način da se ovaj režim ugrozi tako što će neki opozicioni poslanik da se svađa sa Marjanom Rističevićem i Majom Gojković. Da parafraziram Ajnštajna, ne možete rešiti problem ako razmišljate i ponašate se na isti način kao što ste se ponašali onda kad je problem nastao. Ono sa čim se suočavamo je nesmenjiva vlast, potpuno odsustvo slobode izražavanja, nema ni elementarnih političkih sloboda. Opozicija se prvo mora izboriti za slobodu, ne za vlast. Ne za fotelje o kojima priča Živković jer njih neće biti ni u narednih deset godina ako se ne izbore za slobodu medija, za fer izborne uslove, ne zaustave kupovinu glasova, ako opozicija nastavi da sedi u parlamentu i daje legitimitet prividu demokratije.

Pa, opozicionari ponešto i kažu u tom parlamentu.

– Cenim energiju ljudi koji sede u parlamentu, ali je on kontraproduktivan u ovom trenutku. Ako nastave da sede tamo i pristaju da učestvuju na izborima, učestvovaće u Vučićevoj farsi gde on, kad god dođe neki strani zvaničnik, govori kako je Srbija demokratska država. Ako opozicije nema u parlamentu i ne učestvuje na izborima, nema te Merkelove, nema tog Hana ili nekog drugog evropskog zvaničnika koji će se, pre svega zbog sopstvene javnosti, usuditi da izgovori kako je Srbija demokratska država i demokratsko društvo. Nema ni tog pumpanja Vučićevog ega i nema ni pogrešnog uveravanja birača da je u Srbiji sve u redu, a ništa nije u redu.

Ima i onaj argument da je opozicija jedino tako vidljiva?

– Hajde da procenimo koliki je bio rejting opozicije 2016. godine, a koliki sada nakon sedenja u toj Skupštini. Te godine su u Skupštinu ušle četiri opozicione liste koje su u zbiru imale 22 odsto, sada te iste četiri liste u zbiru imaju sedam odsto. Dakle, spale su na manje od trećine glasova za samo dve godine, a sedeli su u parlamentu i bili vidljivi. Dakle, to je posledica njihove vidljivosti. Nisu svaki put i svaka energija produktivni. Pokazalo se da ta energija koja se troši na parlamentarno prepucavanje nema efekta. Uzgred, to sedenje omogućava vladajućoj većini da tu istu opoziciju razvlači po blatu i stvara atmosferu koja kod građana izaziva gađenje prema takvoj raspravi. I šta je posledica toga? Da jedino Vučić izgleda normalno, što je paradoksalno.

Hoćete reći, dobro mu dođu?

– Odlično mu dođu, daju mu alibi da učvršćuje svoju autoritarnu vlast, daju mu alibi pred Evropom i svetom.

Percepcija u javnosti je da se demokratski korpus između sebe prepucava, mere se krivice i zasluge, padaju optužbe. Može li se ta energija preusmeriti u nešto konkretno i politički profitabilnije?

– Moj utisak u ovom trenutku je da opozicioni birači ne veruju da opozicija želi da dođe na vlast, preuzme odgovornost i to je najveća opasnost. Tim ponašanjem, pa i tim kritikovanjem mene ili nekih drugih bivših političara, umesto režima, opozicioni poslanici šalju poruku da politiku doživljavaju kao šou-biznis a ne kao potrebu da se nešto uradi u ovom društvu. Stiče se utisak da se opozicija bavi sama sobom i taj utisak je, nažalost, često tačan. Ima se utisak da opozicija nema iskrenu nameru da ove skine s vlasti već da se čeka nešto, ne znam ni ja šta.

Nema ni stranke sa adekvatnim populističkim potencijalom koja bi mogla da parira Vučićevom populizmu.

– Moglo bi se reći da nema jake opozicione stranke desnog centra. Ima Narodna stranka Vuka Jeremića, ali ona je u začetku i videćemo da li će uspeti da uzme zamašniji deo tog biračkog tela koje inklinira Vučiću. Mehanicistički je pristup politici razmišljanje da je ovo kao 1996. i Miloševićev režim, pa ćemo mi pobediti u lokalnim samoupravama. To je besmisleno, nove su i drugačije okolnosti. Milošević nije imao podršku Zapada – što nije bez značaja koliko god bismo mi želeli da je beznačajno ali nije – i postojao je snažan desni centar, prvo sa SPO a kasnije sa DSS. Danas u ovom trenutku toga nema i opozicioni birači su ljudi socijaldemokratske i liberalne orijentacije, a to nije većina u srpskom društvu. Kao što u našem društvu imamo svega 20 odsto fakultetski obrazovanih, tako ni ovih birača nema više od 25 odsto, a to nije dovoljno za smenu ove vlasti. Neophodno je da patrijarhalna i konzervativna Srbija takođe ima respektabilnog reprezenta koji može privući veći deo tih birača.

Kad smo kod teme opozicije, kakvo je vaše mišljenje o Savezu za Srbiju? Jovo Bakić ga nazva neki dan korpom trulog voća?

– Ne mislim da kao društvo i država imamo vremena za programska nadgornjavanja jer mi sada nismo u poziciji da se borimo za nekakav proces evropskih integracija, niti se možemo baviti sindikalnim pitanjima ili slično. Funkcija Saveza za Srbiju treba da bude da se izbori za slobodne medije, fer izborne uslove, za garant podele vlasti u državi, eliminaciju pretnji i nasilja, obuzdavanje medijskih plaćenih ubica, a to Vučićevi tabloidi i pojedine televizije jesu, jer kidišu i uništavaju živote svakome ko se usudi da kaže neku rečenicu protiv vođe. Tek ukoliko režim pristane na takve zahteve, ima svrhe da opozicija učestvuje na izborima. U suprotnom, opozicija mora promeniti način delovanja jer očigledno ovaj način rada ne daje rezultate.

Šta to znači?

– To znači demonstracije, proteste, štrajkove… Neka je petoro ljudi na demonstracijama, ali one moraju da postoje.

PROČITAJTE JOŠ: KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV VUČIĆA, GOJKOVIĆEVE I ANE BRNABIĆ!

Optužiće vas da pozivate na anarhiju?

– Mogu da me optuže za šta god hoće, mi ne živimo u normalnom društvu. Ovo je orijentalna despotija, Vučić više liči na sultana nego na izabranog predsednika demokratske države. U četvrtak je bila izložba u Kulturnom centru Novog Sada, a otvorio ju je gradonačelnik, koja je posvećena godišnjici gušenja puča u Turskoj. Dakle, obeležava se godišnjica događaja nakon koga je Erdoganov režim pohapsio više od deset hiljada vodećih ljudi u različitim oblastima turskog društva koji su bili njegovi oponenti i krem sekularne Turske. Gradonačelnik Novog Sada slavi islamizaciju Turske i progon Erdoganovih političkih protivnika, dakle događaj koji je pre dve godine izazvao zgražavanje civilizovanog sveta. To govori o tome da vlast u Srbiji vrednosno ne pripada evropskom i zapadnom korpusu.

Šta mislite o referendumu za Kosovo?

– Prvo, referendumom Vučić izbegava odgovornost, a drugo, šta god da bude bilo na referendumu, on će uspeti, jer njega organizuju državne strukture i tu nema kontrole kao, recimo, na parlamentarnim izborima. Ne znam za kakvim će pitanjem da posegnu, ali to je sekundarna stvar i oni će proglasiti kao pobedu šta god tamo bilo.

Komentar zbivanja u vašoj stranci: kakav će gospodin Lutovac biti predsednik DS-a?

– S obzirom na ono što je nasledio, jedina nada za DS je da je on povede na put opozicionog saveza. To je može održati u životu.

Kao stari ormani

Postoji li šansa da se vratite u real politiku?

– U ovom trenutku nemam tu nameru. Gospodin Lutovac me vrlo konkretno dva puta zvao i pitao da li bih se vratio, ali ne ide to. Znate, postoji jedan ozbiljan problem sa bivšim predsednicima. Oni su kao stari orman. Preseliš se u novu kuću, ali se taj orman ni po gabaritima ni stilski ne uklapa u enterijer, a istovremeno ima određenu vrednost pa ti je žao da ga baciš. Tako je i sa bivšim predsednicima, vrlo je teško naći poziciju za njih.

A koliki nam je budžet…

U neformalnom delu razgovora locirali ste problem DS-a na jedan vrlo zanimljiv način. Ispričajte o čemu se radi?

– Pa, nekoliko dana nakon što sam postao predsednik došli su mi omladinci naše stranke i oduševili me prvom rečenicom kako žele da organizuju neku akciju. Međutim, već drugom rečenicom su u meni ubili nadu pitajući koliki im je budžet na raspolaganju. Kad sam video da čak i ta mlada generacija doživljava politiku kao izvor prihoda a ne kao instrument za poboljšanje društva, da su ideali koji bi trebalo da su im imanentni, iščilili ili da ne postoje, onda sam shvatio da je sve otišlo dovraga.

PROČITAJTE JOŠ: DOKLE VIŠE?! SRBIJA SE OVE GODINE ZADUŽILA VEĆ MILIJARDU EVRA!

(izvor: blic.rs)

Comments

comments