Politika

“SNS je samo političko krilo organizovanog kriminala”

Ako je Vučić nešto fantastično odradio, onda je to nametanje rezona da je on, zapravo – manje zlo?!

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) jedna je od ne baš brojnih organizacija u Srbiji koja se ne libi da otvoreno govori o brojnim anomalijama u medijskoj i komplementarnim sferama našeg društva. I da ih, naravno, kritikuje, bez kalkulacija. Stoga se nalazi i pod konstantnim pritiscima Vučićevog režima, koji se – ako se ne varamo – u proteklom periodu i pojačavaju.

PROČITAJTE JOŠ: (FOTO): BRAVO ZA JORGOVANKU: NARODNA BANKA U MINUSU PREKO 700 MILIONA EVRA!

Razgovaramo sa Slavišom Lekićem (na slici ispod), predsednikom NUNS-a, malo o politici, malo o medijima, malo o kriminalu, a bezmalo o psihijatrijskom oboljenju od države u kojoj živimo.

Možete li nam u nekoliko rečenica objasniti ko danas vlada Srbijom, ko su te strukture, vidljive i nevidljive, koje kreiraju našu stvarnost i određuju nam sudbinu? I zašto pobogu rade to što rade?

– Onomad, dok je DOS-ovska vlast u tek osvojenom političkom komforu pokušavala da zbije redove, njihovu lenjost iskoristile su poražane snage koje su činili svi oni koji su se opirali raskidu sa totalitarnim nasleđem Miloševićeve Srbije: čelnici narodnjačkog i klerikalnog javnog folklora, ideolozi „antihaškog lobija“, prvoborci „kosovskog pitanja“ i članovi raznih grupacija koje su na približavanje Evropi gledali kao na nacionalni poraz. Upravo taj soj ljudi koji su sebe svrstavali u patriotski blok, čijim je interesima štetilo stvaranje demokratskih institucija, pojačani znamenitim predstavnicima organizovanog kriminala, danas vode državu.

Ako smo igde napredovali od pada Miloševića, to je – kriminal. Danas kriminal nije šverc narkotika ili duvana, mada ni pod Miloševićem skoro da nije ni bio. Danas se kriminal širi i tenderima i javnim nabavkama, danas je kriminal ugrađen u kilometre auto-puta, danas je kriminal zasađen u hektare poljoprivrednog zemljišta, danas je kriminal podrazumevajući segment infrastrukturnih objekata…! Kriminal je toliko ušao u sve pore sistema da se krije i u nabavci pišljive novogodišnje jelke. Prosto rečeno – kriminal nas je pojeo i kad podvučete crtu, vi u zbiru jasno možete videti da je Srpska napredna stranka, koja koordinira vlast na svim njenim nivoima, faktički političko krilo tog organizovanog kriminala!

A pitanje – zašto rade to što rade, smatram retoričkom podmetačinom!

A kada govorimo o medijima, ko su ljudi koji upravljaju njima, a kako opisati one koji te naredbe sprovode u delo? I kuda sve to vodi?

– Mislim da javnost, generalno, nema dileme oko toga ko je odgovoran kad su u pitanju mediji koji su, uličnim jezikom rečeno – razvaljeni. Reč je, naravno, o čoveku koga pitaju za sve i koji ima odgovore na sve. Bez obzira što odgovori, zapravo, nemaju nikakve suštinske veze sa pitanjima koja su u fokusu: kad Vučića pitate o babama, on vam priča o žabama, postavitu mu pitanje o rehabilitaciji četništva, on će oplesti po partizanima, pomenite mu sjaj zvezda u noći on će da oplete po paklenom suncu… i u sve će te “odgovore”, o babama, žabama, četništvu, partizanima, sjaju zvezda ili paklenom suncu, uplesti akcize, BDP, secikese, procente, plaćenike, prosečnu platu i Kosovo! Čak kad se umilostivi da progovori nešto što može ličiti na odgovor, njegovi će mediji u hedovima i na naslovnim izvući segmente o o babama, žabama, četništvu, partizanima, sjaju zvezda ili paklenom suncu.

Danas ni ljudi oko samog Vučića nemaju pojma koliko medija kontrolišu. Ne zbog činjenice da se broj novih medija uvećava, već surove stvarnosti da mediji, silom ili milom, “prelaze” na tu stranu. Njegovi ljudi kontrolišu medijsko tržište, kontrolišu tržište oglašavanja, kontrolišu budžetski novac čiji se minorni procenat opredeljuje za sufinansiranje medijskih projekata, kontrolišu tendere i javne nabavke, kontrolišu radne, poreske i ostale inspekcije… i ajde sad ti, majčin sine, ostani neosmuđen od vrućeg daha tolike moći skoncentrisane oko jednog čoveka.

Dodamo li tome ulogu urednika, a sve više i menadžera u većini medija, od kojih jedan deo nije potkupljiv, ali jeste ćutljiv, na koncu i novinara koji se u strahu ne usuđuju da rade svoj osnovni posao – da pitaju, onda ne možete očekivati ništa drugo od medija sem da budu – razvaljeni!

Na dvorcima sultana, onomad, postojali su posebni “službenici”, čiji je jedini posao bio da klimaju glavama tokom sultanovog javnog razmišljanja o bilo kakvoj temi. Njih su zvali – evetefendije i bili su ekstremno plaćeni. Naš današnji sultan, bez obzira na moć koju poseduje, ne raspolaže tolikom količinom novca da pokrije rashode za toliki broj ovdašnjih evetefendija. Plaćene su samo vrhunske evetefendije, ili bolje reći “oberevetefendije”: nešto kao ober kurve, osobe posebno niskog morala. Ljudi iz medija nisu među oberevetefendijama: nije im mrsko da volontiraju, samo da prežive ovo nevreme, sve verujući da je ovde u pitanju vremenska nepogoda, koja bude i prođe. Kako se samo grdno varaju!

Da li se i vama čini da se polako približava trenutak kada vlast, posle šest godina, neće više moći da kupuje vreme i odlaže važne odluke, odnosno da će morati da se napokon opredeli kuda ova zemlja ide? Uzgred, kuda ide, po tebi?

– Kuda ova zemlja ide, najsvežiji je i najbolji primer Centar beogradskih festivala koji je dobio novog direktora – Damira Handanovića, muzičkog urednika televizije Pink i autora brojnih hitova novokomponovane muzike. To nije, kako stručna javnost smatra ruganje u lice festivalskoj publici i osnivačima najvećih kulturnih manifestacija u Srbiji, već slika i prilika Srbije. Samo su optimisti iznenađeni imenovanjem Damira Handanovića za funkciju direktora CEBEF-a. Nema ovde dna!

Moj komšija, nekadašnji muzičar, koji je upoznao razne ekipe ljudi, od spadala, do akademika, ubeđen je da nije daleko dan kad će se u Vučiću probuditi iskonski radikal koji će, kad shvati da je predao Kosovu, ovom preobučenom Vučiću nalupati šamare i naterati ga tako osramoćenog da se povuče iz javnog života begom u Hilandar ili Gračanicu, svejedno!

“A ko da ga zameni, Vulin, recimo?”, pitam ga izazivački.

“Uh, jebem ti, to nikako ne bi valjalo!”

Vučićeva ostavština posle ovih šest godina pretumbacije Srbije upravo je porazno saznanje da ti više ne vidiš ko bi mogao zaista da vodi ovu zemlju. Opozicija je zbrisana sa lica zemlje, građanski front je na izdisaju, mediji su izgubili svoju funkciju, institucije urušene… samo još fali da ti Vulin vodi državu.

PROČITAJTE JOŠ: MAJCI JE ISPAO DOK GA JE DOJILA, A POLITIKOM SE BAVI ZBOG MRŽNJE PREMA SPS-U: VUČIĆEVE IZJAVE KOJE POKAZUJU DA JE OZBILJNO BOLESTAN

Ako je Vučić nešto fantastično odradio, onda je to nametanje rezona da je on, zapravo – manje zlo?! One pametnije je namirio i sklonio iz javnog života, okružio se gorima oko sebe, jer i takvih ima, megafone je umontirao u govorne aparate svakojakog ološa, nevidljivo rusko oružje u ruke raznih ptova i hulja, tako da je on sam oličenje – spasitelja koji levitira na ivici provalije!

E, sad, posebno je pitanje šta je za njega provalija? Zagrljaj ruskog međeda ili ulazak u EU? Iskreno, mislim da nikad formalno nećemo ući u EU i vrlo verujem da se on tome iskreno nada. Jer, njemu samo ovakva pozicija, političke kokete sa Rusijom i EU, osigurava opstanak na duži rok. Pa, dok izdrži da ne raširi noge.

On šest godina odlaže važne odluke i kupuje vreme, a popularnost mu iz godine u godinu raste. Zarad opstanka na vlast, daće i Kosovo, a zarad mira u kući, da ne kažem i opstanka na vlast, daće i obećanje da je to privremeno rešenje i da će to Kosovo lično vratiti. Obećanje više ili manje, šta to njega košta?! A ko je u situaciji da to Kosovo vrati? Pa, naravno, samo čovek koga u ovom času formalnom partijskom pripadnošću sledi 10 odsto populacije u Srbiji. Ni Jedinstvena Rusija Vladimira Putina ne može na crtu naprednjacima: sa svojih oko dva miliona članova članovi Jedinstvene Rusije čine tek 1,4 odsto od oko ukupno 144 miliona stanovnika Rusije.

SLUČAJ ALO

Javnost je ovih dana “uzbuđena” zbog naslovne stranice lista ALO, možete li se i na to osvrnuti?
– Evo dokaza da mediji u Srbiji napreduju. Krajem prošle decenije nije bilo letnjeg meseca da u hlebu nije pronađen miš ili u pivu gušter ili u kutiji praška za veš, manja cigla…Davno smo to prevazišli. Pre nekoliko godina, famozni “Kurir”, istinska preteča svakog tabloidnog zla na ovim prostorima, objavio je priču: “Jebao ježa, ali STVARNO”! Mesec dana je medijska i ne samo medijska zajednica raspravljala o niskosti “profesionalaca” koji su osmislili takvu naslovnu. Danas se više ne mogu setiti kakva je afera prikrivana tom zoofilijskom sagom. ALO priču o seksigejtu sa tronožnom prijateljicom gura već drugi dan. Društvene mreže “gore”, što bi rekli ovi iz tog tabloidnog smeća, o tome se priča na poslu, u prevozu, na ulici, tako da je nespretno javno razmišljanje predsednika države kako “na Kosovu nemamo ništa” nekako palo u drugi plan. Ja ne znam da li je to bio cilj urednika ALO-a ali vidim da nigde u javnom životu nema pitanja tipa: ako na Kosovu nemamo ništa, možemo li onda referendumom iz ničega dobiti nešto?!

PROČITAJTE JOŠ: “VUČIĆ NIJE USPEO, VREME JE DA TO PRIZNA I DA PODNESE OSTAVKU”!

(izvor: autonomija.info/Maja Leđenac)

Comments

comments