Sigurno ste se nekada zapitali iz kojeg su razloga čak i top modeli Audija, BMW-a i Mercedes Benza ograničeni na 250 kilometara na sat pogotovo uzimajući u obzir da je upravo njihova rodna Nemačka jedna od poslednjih legalnih oaza kad je jurnjava autoputem u pitanju.
“Gentlemen agreement” naziv je dogovora uprava tri vodeća nemačka proizvođača. Sredinom 80-ih shvatili su da ulažu velika finansijska sredstva ne bi li svaki njihov model bio što snažniji i brži, a da se to pritom često radi nauštrb sigurnosti.
Složili su se da njihovi automobili, s tadašnjom tehnologijom, ne mogu biti sigurni na brzinama od 300 kilometara na sat, a s obzirom na to da vlada nije imala nameru izglasati zakon o ograničenju brzine na Autobanu, odlučili su sami postaviti granicu na 250 kilometara na sat.
Taj iznos činio im se istovremeno i dovoljno brzim i dovoljno sigurnim. Time su zapravo svojim kupcima rekli – “Evo Vam automobil, evo Vam i Autoban, jurite koliko želite, ali ne više od 250 kilometara na sat”.
Dogovor o ograničenju na 250 kilometara na sat prvi je primenio BMW kad je 1987. godine predstavio Seriju 7 E32 s motorom V12. Ubrzo su taj primer slijedili Audi i Mercedes Benz, za razliku od Porschea koji je u saopštenju javnosti objasnio da oni proizvode sportske automobile, ulažu u što bolje performanse te zbog toga ne mogu i ne žele da budu deo dogovora.
Posljednjih godina “Gentlemen agreement” pomalo dobija labavije obrise. Audijeve varijante RS, BMW oznaka M i modeli Mercedes-AMG-a kupcima se nude i u tzv. Performance paketima, koji ograničenje dižu na 280 ili 300 kilometara na sat. Sva tri proizvođača slažu se da je u posljednjih 30 godina aktivna i pasivna sigurnost automobila dovoljno napredovala da ograničenje brzine mogu da povećaju.
